11.

Unless you're willing to have a go, fail miserably, and have another go, success won't happen.

Proteklih dana ne radim ništa. Apsolutno ništa. Navečer zaspem oko četiri, ustanem u jedan i onda se vrtim oko svoje osi. Zanimljivo. Zato sad mijenjam sve iz korijena. Jutros sam ustala ranije protiv svoje volje jedva gledajući na oči. Uglavnom, bolje se držim.

Inače, prije ovog “blaženog” stanja raskinula sam se dok sam instalirala igricu koju sad uopće ne igram. Znate li kako je teško pisati jezikom DOS-a? Tri-četiri sata u komadu sam provela mozgajući oko glupavih foldera i lokacija i komandi… A onda kad sam konačno uspjela, osjećaj je bio fantastičan. Onaj osjećaj kad uspiješ u nečemu je neopisiv, i onda kad sam počela igrati, kroz glavu prođe samo jedna misao – Šta sad? I sad mi je naravno dosadno. Iz svega navedenog, shvatila sam da je samo postupak bitan te moć volje, a da je rezultat tek prihvaćen.

Pričam gluposti, svjesna sam toga. Šta ja mogu. Nisam pisala odavno (očito je postala tradicija da pišem jednom svaki mjesec) pa se moram uhodati. Nego, sutra ću, akobogda, dobiti dugoočekivani tablet. One pare mi stoje na stolu, samo čekam kad ću ih se riješiti. Sada ću moći činiti čuda na svom already awesome kompjuteru!

Kad smo kod crteža, mislim da imam novu opsesiju. Oni koji me znaju znati će da je to loše… po njih. Jer ja kad imam opsesiju ne prestajem pričati o njoj. Ali ja samo mislim da imam novu opsesiju. Ne znam. Još nisam potpuno sigurna.

I to je otprilike to što se dešavalo u proteklih mjesec dana.

lighter
World is beautiful until people ruin it.

Komentariši